DELNICE – Delnice su i ove godine, uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja i Dana Grada, oživjele jedan od najljepših goranskih običaja. Etno-udruga “Prepelin’c” organizirala je 18. po redu etno-smotru “Ivanjske kresnice pred hišo Rački”, manifestaciju koja iz godine u godinu vraća Delničane i njihove goste u vrijeme kada se sudbina “čitala” s krovne šindre, a ljubav povjeravala cvijetu ivančice.
Stara priča s ivanjskih livada
Naziv smotre nije slučajan – iza njega stoji stari goranski običaj koji datira iz prošlosti, a priča o njemu kruži Gorskim kotarom još od davnina. Na sam dan Ivanja, 24. lipnja, neudane bi djevojke odlazile u polje brati ivančice. Od ubranog cvijeća plele su vijence, stavljale ih na glavu, a zatim bi se primljene pod ruku i pjevajući stare ivanjske pjesme, zaputile prema nekoj staroj goranskoj kući (hiši). Tamo bi, pred krovom prekrivenim drvenom daskom ili šindrom, svaka od njih bacila svoj vjenčić, misleći pri tom na osobu koja joj je draga. Prema rednom broju daske ili šindre na kojoj bi se vjenčić zaustavio, djevojke su tumačile za koliko će se godina udati.
Sedam vjenčića na krovu Hiše Rački
Ta se predaja u Delnicama svake godine pretvara u stvarnost – uoči Ivanja sedam djevojaka “krijesnica” poredalo se u red kako bi svoje vjenčiće bacile na krov najstarije delničke kuće. Riječ je o Hiši Rački, kući koja datira iz druge polovice 18. stoljeća i danas je zaštićeni spomenik kulture te vjerni čuvar delničke etno i graditeljske baštine.
Hoće li se vjenčić zaustaviti na dasci koja najavljuje brzu udaju ili će djevojka morati pričekati nešto duže, prepušteno je, dakako, Božjim rukama. No ta neizvjesnost nikoga nije priječila u dobrom raspoloženju – ni same krijesnice, ni publiku koja ovaj prelijepi ivanjski običaj vjerno prati svake godine. Atmosferu su, kao i uvijek, podigli veseli svirači koji su cijelom događanju dali poseban, prepoznatljiv ton.
Mlade sudionice su s velikim žarom bacale svoje vjenčiće, trudeći se da odlete što dalje, ali i da se zadrže na vrlo strmom krovu starinske kuće. Jer, kako to obično biva, lakše je vjenčić uputiti prema krovu nego pogoditi pravu dasku.
”Goranske ivoajnske kresnice pred hišo Roačke”
A ovako nam je o samom običaju na delničkom govoru pripovijedao književnik Davor Grurić, predsjednik Etno-udruge “Prepelin’c”:
Več uos’najst (18) lejt za Ivajni noaša Etno-udruga ”Prepelin’c” (”Leptir”) Delnice organiziera etno smotro ”Goranske ivoajnske kresnice pred hišo Roačke” v Dejuoncah, koja je noajstareja dejuonška hiša z’z uos’najstega (18.) stolejtja.
”Ivajnske kresnice” pokažievajo kaku je negdar v Gorsken kotare zgliedaua stoara navoada: za Ivajni so muade djevojke v pojli pobierale ivoančece, od kojeh so plȇle vence za det na guavo, t’r so študierale saka o svajen foante ele toajne ”simpatije”.
Poule be se primele po ruoko t’r krienele prüte kakuove stoare hiše va sȇle, prekrite z’s strejšno d’sko el drvieno šindro. Va nekojeh goranskeh mejsteh so bele i oblečȇne v belino, a v roukah so držoale svejče t’r so popejvale starinske ivoajnske popejfke.
Poule so na drvieno strejho lüčale saka svuj venč’k ivoančec, tr’ so prema brouje rieda d’s’k ele šindre tumoačele za kül’ko lejt buo se saka ojdneh ženiua!
Mi toa starinske običaj d’n’s praotemo z’s goranskeme muzikanteme, koje nan svirajo domoače polke i valcere, a majd nime obaveznu svira i bar jen heligonkar,
Lidi, koje gliedajo nastup noašeh kresnic, navijajo i plješčejo, dok devojke lüčajo saka svuj venč’k, t’r je tu jȇna vesieua priredba z’s kojo se podsečamo na starinsko goransko ivoajnsko navoado.
