GORJANI – U nedjelju je slavonsko selo Gorjani kraj Đakova još jednom oživjelo u ritmu i bojama blagdana Duhova. Održan je tradicionalni Proljetni ophod kraljica ili ljelja. Ovaj jedinstveni običaj, od 2009. godine pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština čovječanstva, ove je godine dobio poseban, duboko emotivan značaj jer se odvija u znaku velikog jubileja – 60 godina neprekinutog rada i predanosti Kulturno-umjetničkog društva “Gorjanac”.
A dan kao iz bajke – sunce boji zeleno u još zelenije, šareno u još šarenije, lahor raznosi miris proljeća, a oči vide svu ljepotu ljelja i običaja kojeg mjestom pronose.
Sablje, pjesma i ponos
Krećući za zvukom gajdi prisjećamo se pučke predaje koja kaže da običaj ljelja vuče korijene iz dramatičnih vremena turske opsade. Legenda kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a onda su se hrabre žene preobukle u mušku odjeću, stavile muške šešire urešene cvijećem i uzele sablje te poljoprivredne alatke u ruke. Krećući se prema turskom taboru uz viku i pjesmu, prestrašile su osvajače koji su pomislili da vide duhove te se razbježali, ostavljajući gorjanske muškarce na slobodi.
Taj čin hrabrosti i snalažljivosti pretvorio se u živu tradiciju koja se u nedjelju mogla osjetiti u svakom koraku seoskih djevojaka. Podijeljene na kraljeve koji nose sablje i ukrašene šešire te kraljice s bijelim vijencima na glavama nalik mladenki, mlade su djevojke pjesmom i plesom darivale domove čije su “kapije” bile širom otvorene. Zveket sablji pod slavonskim suncem i prepoznatljivi napjevi prilagođeni obiteljima koje ih primaju, ponovno su izazvali istinski ponos kod svih mještana.
Čuvari identiteta
Ove godine slavlje je imalo dvostruki sjaj. KUD “Gorjanac” proslavio je 60 godina postojanja i neumornog rada na očuvanju zavičajnog identiteta. Društvo koje je 1966. godine pod vodstvom učiteljice Luce Karalić prvi put organizirano okupilo mještane kako bi se običaj ljelja dokumentirao, danas predstavlja temeljni stup kulturne održivosti Gorjana.
Iako je običaj kroz povijest bilježio stanke (od 1956. do obnove u izvornom seoskom obliku 2002. godine), upravo su članovi KUD-a “Gorjanac” osigurali da se tradicija ne preseli isključivo u muzeje i na pozornice. Zahvaljujući njima, ljelje su ostale živ, pulsirajući dio svakodnevice koji se prenosi s koljena na koljeno.
Vikend za pamćenje
Bogati program povodom proslave jubileja počeo je već u danima uoči samog ophoda. U petak je u prostorima DVD-a Gorjani održan cjelovečernji svečani koncert na kojem su se okupile generacije bivših i sadašnjih članova KUD-a, svjedočeći o širini slavonske duše.
Uz glazbene programe i nezaobilazna gastronomska druženja, posjetitelji su tijekom vikenda mogli razgledati i dokumentarnu izložbu posvećenu povijesti Društva. Stare fotografije, rukom pisani zapisi, obiteljsko srebro i tkane nošnje izvučene iz škrinja podsjetili su prisutne na trud koji je uložen u to da Gorjani danas ponosno stoje na svjetskoj karti kulturne baštine.
Nedjeljni ophod, koji je počeo svečanom misom u župnoj crkvi sv. Jakova apostola, završio je velikim kolom u crkvenom dvorištu uz zvuke gajda i tamburica te u prisutnosti brojnih stručnjaka i etnologa koji su u sklopu godišnjeg skupa Hrvatskog etnološkog društva stigli u Đakovštinu kako bi svjedočili ovoj živoj tradiciji.
Gorjanske ljelje još su jednom dokazale da baština nije tek ono što se odjene i nosi. Ona se živi. I stoga, kad god čujete riječ ljelje – sjetite se Gorjana i narodne predaje koja veliča žensku mudrost, odvažnost i ljubav za bližnjeg.
