DONJA DUBRAVA – Donja Dubrava dobila je mjesto koje na suvremen način čuva jedan od najvrjednijih simbola hrvatske nematerijalne baštine. U obnovljenoj povijesnoj Kući Hirschler svečano je otvorena Palača međimurske popevke, prvi stalni interpretacijski centar posvećen međimurskoj popevki, tradicijskom napjevu koji je 2018. godine uvršten na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Obnovom gotovo 150 godina stare povijesne građevine u središtu Donje Dubrave, Međimurje je dobilo prostor u kojem se bogata glazbena tradicija ne promatra samo kroz muzejske eksponate, nego se doživljava zvukom, pričom i interaktivnim sadržajima. Projekt, koji su zajednički proveli Općina Donja Dubrava, Međimurska županija i Turistička zajednica Međimurske županije uz snažnu podršku Javne ustanove za razvoj REDEA u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, predstavlja spoj očuvanja materijalne i nematerijalne baštine.
Novi dom međimurske popevke
Središnji dio Palače čini suvremeni stalni postav organiziran kroz sedam tematskih cjelina koje posjetitelje vode od najranijih korijena međimurske popevke, preko njezine glazbene strukture i stihova, pa sve do ljudi koji su je kroz stoljeća sačuvali od zaborava.
Multimedijski sadržaji približavaju posebnosti ovoga jedinstvenog glazbenog izričaja – od arhaičnih crkvenih modusa i pentatonske ljestvice, po kojima se razlikuje od većine europske tradicijske glazbe, do slobodnog ritma i karakterističnog ukrasa na završecima melodijskih fraza, poznatog kao “zafrkač”. Upravo zbog tih obilježja gotovo da ne postoje dvije potpuno jednake izvedbe iste međimurske popevke. Postav je osmišljen tako da posjetitelj ne ostane samo promatrač, nego da kroz zvuk, sliku i interakciju upozna bogatstvo tradicije koja se stoljećima prenosila isključivo usmenom predajom.
Osam stoljeća glazbene baštine
Povijest međimurske popevke seže duboko u srednji vijek. Najstariji poznati stih, “Narodil nam se”, potječe još iz 13. stoljeća, dok prvi notni zapisi nastaju tijekom 17. stoljeća u Pavlinskom zborniku i Drnjanskoj pjesmarici, a kasnije i u poznatim glazbenim zbirkama poput Cithare octochorde i Varaždinske pjesmarice. Generacijama se popevka prenosila unutar obitelji, uz svakodnevni rad, blagdane, svadbe i druge važne životne trenutke. Upravo je takva usmena predaja omogućila da sačuva svoj izvorni oblik i posebnost.
Veliku ulogu u njezinu očuvanju imao je hrvatski etnomuzikolog dr. Vinko Žganec. Još kao gimnazijalac početkom 20. stoljeća počeo je zapisivati međimurske narodne napjeve, a tijekom života prikupio je tisuće pjesama i melodija, ostavivši neprocjenjivu dokumentaciju hrvatske tradicijske glazbe. Njegov rad postavio je temelje sustavnom proučavanju međimurske popevke te pridonio njezinu međunarodnom priznanju koje je okrunjeno UNESCO-ovim upisom 2018. godine.
Palača kao mjesto susreta prošlosti i budućnosti
Na svečanom otvorenju brojnim uzvanicima obratili su se međimurski župan Matija Posavec, načelnik Općine Donja Dubrava Damir Vidović, voditeljica projekta Petra Pavičić Baksa iz REDEA-e, ravnatelj Uprave za strateško planiranje, programe i projekte EU pri Ministarstvu turizma i sporta Slavko Štefičar te voditeljica Područne konzervatorske službe u Varaždinu Vesna Pascuttini Juraga.
Župan Posavec istaknuo je kako Međimurje na malom prostoru čuva iznimno bogatstvo kulturne i povijesne baštine te naglasio da će upravo Palača međimurske popevke biti jedan od najvrjednijih interpretacijskih centara u mreži baštinskih centara Međimurske županije. Podsjetio je i kako je Donja Dubrava trajno povezana s međimurskom popevkom zahvaljujući Elizabeti Toplek – Teti Lizi, jednoj od njezinih najpoznatijih i najzaslužnijih čuvarica.
Pjesmom obilježeno otvorenje
Svečanost otvorenja bila je obilježena upravo onime zbog čega je Palača i nastala – međimurskom popevkom. Nastupili su članovi KUD-a Seljačka sloga Donja Dubrava, solisti Saša Štefić, Cecilija Merkač Hudopisk, Vladimir Mihaljević, Anita Huđek i Alan Kanski, etnologinja i kantautorica Lidija Bajuk te operna pjevačica Marija Vidović.
Njihove izvedbe još su jednom potvrdile da međimurska popevka nije tek povijesni zapis ili muzejski predmet, nego živa tradicija koja i danas pronalazi put do novih naraštaja. Upravo zato Palača međimurske popevke nije zamišljena kao mjesto u kojem će baština biti pohranjena, nego kao prostor u kojem će se i dalje pjevati, istraživati i prenositi budućim generacijama.
Otvorenjem ovog interpretacijskog centra Hrvatska je dobila tek četvrti specijalizirani centar posvećen jednom od hrvatskih nematerijalnih kulturnih dobara upisanih na UNESCO-ov popis, uz Muzej bećarca, Muzej sinjske alke te Kuću Halubajskega zvončara, čime je međimurska popevka dobila reprezentativan dom dostojan svoje iznimne kulturne vrijednosti.
Foto: Međimurska županija
