BRGUD – Kada se prvim jutarnjim satima Lontošnje nedeje tišina Velog Brguda rasprsne pod udarima teških zvona, mještani znaju – stiglo je ono doba godine koje se ovdje živi punim plućima. Brgujski zvončari, čuvari tradicije duge više od stoljeća i pol, ponovno su krenuli u svoj tradicionalni pohod, noseći sa sobom miris ovčje kože, zvuk koji odjekuje u ušima, a pulsira u prsima, te običaj koji prkosi vremenu.
Tradicija duga 150 godina
Povijest Brgujskih zvončara seže duboko u prošlost, a prema predaji, ovaj se običaj u gotovo neizmijenjenom obliku održava više od 150 godina. Oni spadaju u red najstarijih zvončarskih skupina na području Općine Matulji, a njihov je ophod dio šire zaštićene baštine zvončara Kastavštine pod okriljem UNESCO-a. Nekada se vjerovalo da mladić koji nije barem jednom “stao u zvončare” neće lako naći djevojku, jer mu, po domaću rečeno, “nič ne fali” samo ako dokaže snagu pod teretom zvona.
Ruta pohoda nije samo šetnja, već energetski maraton. Od jutarnjeg polaska iz Velog Brguda, kolona u pratnji veselih mačkara prolazi kroz Zaluki, Brešca, Mučići, Permani, Ružići, Poljane i Mali Brgud. Jedna od najatraktivnijih scena koju posjetitelji ne propuštaju je čuveno preskakanje stepenica te specifični hod s podmetanjem nogu, poznat kao “kračanje z nogami”.
Okusi prošlosti
I dok zvona tjeraju zimu, domaćini u mjestima brinu da zvončari ne ostanu gladni. Tradicionalno se priprema presnac – specifični kolač od starog kruha, krumpira i grožđica koji se ponovno vratio na stolove, a nekada su ih pratila i olita (slatke krvavice). Pohod završava povratkom u matično selo u večernjim satima, uz zadnje udarce zvona koji obećavaju – proljeće je pred vratima.
Kako nekad bi, tako bi i na Lontošnju nedeju 2026. leta.
