BAJČIĆI – Dok proljeće već dobrano zahvati otok, a zrak zamiriše na sol i bilje, Bajčići ožive na poseban način. “Prva nedilja od maja” nije samo datum u kalendaru, nego dan kada se potvrđuje pripadnost i tiha povezanost ljudi s prirodom.
Šparožina i črišnja
U ranim jutarnjim satima subote mladići odlaze brati šparožinu, donose ju djevojkama koje je pletu i s njom ukrašavaju crkvicu svetog Leonarda. Kad subota utone u noć dečkima je poći u šumu po stablo divlje trešnje i donijeti ga do crkvice gdje čeka nedjeljno jutro i dolazak djevojaka koje će zajedno s mladićima facolima (maramama) okititi “črišnju”.
Vrijeme između donošenja drveta i ukrašavanja, dečki koriste za šalu, odnosno “maj”, običaj kad ulaze u dvorišta djevojaka i ispremještaju sve stvari koje u dvorištu nađu.
Nestašluci ili škerci
Nestašluci ili “škerci” su se nerijetko izvodili upravo u dvorištima djevojaka koje su se nekom od mladića sviđale. Bila je to diskretna, pomalo nestašna poruka – znak pažnje, simpatije i pokušaj da se ostavi trag, ali bez izgovorene riječi.
Ujutro bi selo osvanulo u blagom neredu, ali i u smijehu. Svatko je znao da iza svega stoji mladost, da je to dio igre koja se razumije bez objašnjenja. U prijašnjim vremenima znalo se dogoditi da mladići iz susjednih sela pokušaju srušiti ili ukrasti “črišnju” pa se ona pomno čuvala.
Sidro identiteta
Bajčići i dalje čuvaju ovu tradiciju. Iako se selo mijenja, a život ubrzava, “Prva nedilja od maja” ostaje sidro identiteta. Možda su “škerci” rjeđi nego nekad, a marame drugačijih uzoraka, no smisao ostaje isti – radost i ona posebna nit koja povezuje ljude kroz vrijeme.
U Bajčićima se običaji ne čuvaju u knjigama. Oni se žive. I svake prve nedjelje u svibnju, među kamenom i zelenilom, selo ponovno pronađe sebe.
