ĐURĐIN – Na Risarskom salašu pokraj crkve sv. Josipa Radnika u Đurđinu održano je tradicionalno Takmičenje risara, jedan od najupečatljivijih i najposjećenijih događaja u sklopu ovogodišnje Dužijance. Pred brojnim posjetiteljima oživio je prizor nekadašnje žetve kakva je desetljećima određivala život bunjevačkih Hrvata, podsjećajući na vrijeme kada je nekoliko srpanjskih tjedana odlučivalo hoće li obitelji imati dovoljno kruha do sljedeće godine.
Dužijanca, koja ove godine obilježava 116 godina od prve javne proslave, nije tek žetvena svečanost, nego izraz zahvalnosti Bogu za plodove zemlje i trajni simbol identiteta bunjevačkih Hrvata. Tijekom višemjesečnog programa, od proljeća do kolovoza, održava se više od dvadeset kulturnih, vjerskih, folklornih i etnografskih događanja, a upravo je Takmičenje risara među njihovim najsnažnijim simbolima.
Žetina koja je hranila obitelji
Natjecanje je, kao i nekada, započelo zvonjavom zvona, nakon čega su risarski parovi izašli u polje pokazati vještinu ručne košnje žita. Nekada je upravo brzina i umijeće risa određivalo hoće li žito biti spremljeno prije nevremena, a o uspješnoj žetvi ovisila je egzistencija cijele obitelji.
Ovogodišnje natjecanje donijelo je i važnu novost. Na prijedlog samih risara promijenjen je način ocjenjivanja pa više nije presudna bila samo brzina košnje, nego ukupna kvaliteta obavljenog posla. Natjecatelji su ocjenjivani u šest disciplina koje su vrednovale tehniku košnje, urednost rada i oblikovanje snopova i krstina.
U natjecanju su sudjelovali iskusni risarski parovi iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a posebnu pozornost privukli su i mladi kosci koji su u revijalnom dijelu pokazali kako ova vrijedna tradicija ima svoju budućnost.
Znanje koje se prenosi s koljena na koljeno
Predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ Andrija Anišić istaknuo je kako manifestacija nije samo natjecanje, nego prije svega zahvala Bogu i priznanje teškom radu nekadašnjih risara. „Dužijanca je zahvala Bogu i pohvala čovjekovu radu. Naši pradjedovi upravo su ovako radili ris i svojim su rukama osiguravali kruh za svoje obitelji“, poručio je Anišić, naglasivši da je jedan od glavnih ciljeva manifestacije mlađim naraštajima približiti težinu života i rada njihovih predaka.
Svaki domaćin Takmičenja risara ima važnu zadaću organizirati rad u polju i pripremiti sve pojedinosti kako bi prikaz nekadašnje žetve bio što vjerniji. Ovogodišnji domaćini bili su Miroslav i Jelena Kujundžić.
Više od natjecanja
Osim natjecateljskog dijela, posjetitelji su tijekom dana mogli uživati u bogatom programu koji je prikazao brojne segmente nekadašnjeg života na salašu. Demonstrirano je pletenje užadi, rad starih poljoprivrednih strojeva i vršilice, predstavljeni su tradicijski zanati i rukotvorine, a folklorni program priredio je Hrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo“.
Posebno mjesto, kao i svake godine, zauzeo je tradicionalni risarski ručak. Na stolovima su se našli domaći kruh, slanina, kiselo mlijeko, crveni luk i paprika – jednostavan obrok kakav je nekada krijepio risare nakon napornog rada u polju.
Đurđin – čuvar baštine od slame do žetve
Đurđin nije poznat samo po Takmičenju risara. Ovo je mjesto i kolijevka bunjevačke umjetnosti od slame, po kojoj je poznato diljem Hrvatske i Vojvodine. Posebna je znamenitost župna crkva sv. Josipa, u kojoj se nalazi jedinstveni Križni put izrađen od slame – izniman spoj umjetnosti, vjere i tradicije. Takvi detalji dodatno potvrđuju da je Đurđin jedno od važnijih mjesta očuvanja bunjevačke kulturne baštine.
Završnica Dužijance u kolovozu
Takmičenje risara predstavlja vrhunac prikaza nekadašnjeg načina žetve, ali je tek jedan dio bogatog programa Dužijance. Središnja proslava održat će se početkom kolovoza, kada će svečana povorka sudionika u narodnim nošnjama proći ulicama Subotice, a bandaš i bandašica gradskim će predstavnicima predati kruh ispečen od ovogodišnjeg žita – simbol zahvalnosti za novu žetvu i trajne povezanosti čovjeka, zemlje i vjere.
Foto: Klara Dujak
