TOUNJ – Dok se jutarnja magla još dizala nad tounjskim mostovima, zvuk zvonca i najdublji je san pretvorio u buđenje jer najavljen je događaj koji se s veseljem iščekuje cijele godine – Tounjske krinjke krenule su u svoj 22. uzastopni pohod, podsjetivši sve zašto je ovaj kraj srce hrvatske tradicijske baštine. Pod bijelim rubovima i kriljacima, članovi KUD-a Tounjčica još su jednom dokazali da običaj nije samo slovo na papiru, već živa energija koja spaja prošlost i budućnost.
Od Hatabura do “uvrnjenih” snaha
Povijest krinjki bogata je i slojevita kao i tounjska nošnja. I dok se u središtu mjesta nekada koristio naziv Krinke, zaseoci poput Rebrovića i Filipovića vjerno su očuvali izvorni oblik –Krinjke. Povorka je i ove godine bila pravo kazalište na otvorenom: od Hatabura koji poklopcima zdjela tjeraju zimu, preko Mrdljinki (uvrnjenih tounjskih snaha u crnini) koje žale za rodnim krajem, pa sve do Puha iz Kamenice i Gujana iz Brletića koji su se “spremili u ribolov”.
Glavni likovi, Dedi i Babe, imali su pune ruke posla. Dok Ded zvoncem najavljuje dolazak i budno pazi da nitko ne otkrije identitet maskiranih plesača, Baba vješto prikuplja darove – jaja, špek i kobasice. Oni hrabriji domaćini koji otvore vrata bivaju počašćeni plesom i pjesmom “po tounjski”, dok oni zatvorenih vrata riskiraju “zločestu” pjesmu: “Ova iža sirota, u njoj nigdir nikogar”. Tek uz vrhunsko gostoprimstvo, Ded svojom palicom daje znak – krinjke se smiju razotkriti!
Čuvanje identiteta
Iako su se ophodi nakon Domovinskog rata održavali povremeno, pravi preporod započeo je 2009. godine. Zahvaljujući sustavnom istraživanju Branka Rumenovića, prikupljeni su originalni dijelovi nošnji i dokumentirani običaji koji su Tounj upisali na mapu najvažnijih čuvara baštine. Danas u ophodu sudjeluju i mladi, osiguravajući da svirka “po tounjski” ne zamre.
- Ovaj 22. pohod kruna je našeg rada na očuvanju identiteta. Ponosan sam što vidim toliko mladih u nošnjama; oni su ti koji će sutra nositi zvonce i čuvati bijeli rub krinjki. Naš cilj od 2009. godine bio je jasan – vratiti krinjke u svako dvorište, i to smo postigli. Tounj danas diše punim plućima kroz svoju pjesmu i ples, istaknuo je Branko Rumenović, tajnik KUD-a Tounjčica i istraživač koji je zaslužan za revitalizaciju ovog običaja.
Zajednička kajgana
Pohod je, po staroj navadi, završio zajedničkim objedom. Prikupljeni darovi pretvoreni su u veliku kajganu, koja je učas nestala. A kako se priprema krinjska kajgana? Pod “najprije” treba imati sve potrebne sastojke – domaća jaja prikupljena u babinoj košari, komadići špeka (slanina), dimljene kobasice i malo domaće masti. Ako je točka “pod najprije” zadovoljena, slijedi druga zvana “priprema” – na tavi se prvo poprže špek i kolutići kobasice dok ne puste aromu. Zatim se dodaju razmućena jaja, pa uz domaći kruh, slast i slavu sloge složno i pojede.
Bilo kako bilo, tounjske krinjke još su jednom pokazale da su više od maske. One su tkivo koje povezuje susjede, zaseoke i generacije, čuvajući ono najvrijednije što jedan narod ima: svoj ponos i svoje ime.
Foto: Sani Francetić
