ZVONEĆA – Zvoneća je jučer, uistinu bila Zvoneća. Zvonila je svom snagom zvona koji je nosio zvončarski podmladak matuljskog kraja i susjednih mu “braće po zvonu”. Mića zvončarska smotra jučer je razbudila ne samo Zvoneću, pitoreskno mjesto na obroncima Učke već i cijelu planinu. Tom, svim ljubiteljima mesopusta, milozvučnom zvuku, doprinijelo je 450 zvončarića, podijeljenih u 11 zvončarskih skupina koji su na oko kilometar dugoj stazi zaokružili povijest, otjerali svo zlo i dozivali ono što su i njihovi preci stoljećima – dolazak proljeća.
No krenimo od početka – prelijep sunčani dan, rano jutro, šuma miriše, a stanovnici Zvoneće i njihovi gosti jedva čekaju da zazvoni. Ne samo oni već i pust Prilepak, i zeko, i krtica, i svi drugi koji su u Smotri uživali “sa strane” ali jednako glasno pljeskali maškaranim mužikantima iz Glazbenog društva Spinčići, koji su Smotru otvorili kao i svima onima koji su u Zvoneći zvonili – Zvonejski zvončari, Zametski i Halubajski zvončari, Grobnički dondolaši, Brežani, Brgujci, zvončari Muna, Mučićevi i Kukuljanski zvončari, a i zvončari Korensko-Vlahov Breg. Povorku su tradicionalno zaključili Rukavački zvončari i partenjaki.
Domaćini, su se pobrinuli da iz mjesta nitko ne otiđe ni gladan, ni žedan. O zadovoljstvu nećemo ni pričati jer ono se ocrtavalo na svakom licu zvončarića, u publici kao i ćutilo u svakom zvonu. Vrijedne ruke Zvonećanki umijesile su toliko poslastica da su svi koji su bili na Smotri imali energije u tolikoj mjeri da su morali “još i još” pa su se neki od njih dobro zabavili u “zvončarskom šatoru” u Zvonećoj uz sastave “Jože Veš mašinov in prijatelji” te “2 asi i 2 fantini”, a drugi koji su morali poć’ – na 29. Dječjoj karnevalskoj povorci na Riječkom Korzu.
U Zvonećoj je ostao dan upisan u povijest, dan koji će do onog idućeg, i idućeg, i idućeg, čuvati zvon zvona i tradicije koja stoljećima traje u ovom lijepom učkarskom mjestu, u najpusnijoj općini na svijetu – Općini Matulji.
