ZAPREŠIĆ – Kada se dvoranom prolomi zvuk tamburice, a pozornicu preplave šarene narodne nošnje, znate da je srce zaprešićkog kraja zakucalo u svom najljepšem ritmu. Ovogodišnja Smotra folklora, u organizaciji Zajednice u kulturi grada Zaprešića, nije bila samo puki niz nastupa; bio je to pravi praznik baštine koji je okupio više od 400 plesača, svirača i pjevača.
Mladost jamac budućnosti
Posebno dirljiv bio je pogled na najmlađe. Dok su članovi KUD-a Bistra, popularni „Piceki“ i „Tičeki“, te mališani iz KUD-ova Januševec, Kupljenovo, Pušća, Hruševec Kupljenski, Mihovil Krušlin, Zgubidan i Jablanovec izlazili na scenu, u publici se osjetio poseban ponos. Njihovi nesigurni, ali srčani koraci najbolji su dokaz da se tradicija ovdje ne zaboravlja, već se s ljubavlju predaje u ruke onih na kojima svijet ostaje. Upravo su KUD Pušća i KUD Zgubidan iz Marije Gorice svojim nastupima u dječjoj kategoriji osigurali prolaz dalje, oduševivši struku i publiku.
Od Šolte do Vrličkog kraja
Koreografirani folklor odveo nas je na putovanje cijelom Hrvatskom. Gledali smo kako KUD Januševec oživljava dalmatinsku Šoltu uz pjesmu „Maslino, maslino“, dok nas je KUD Mihovil Krušlin odveo u krš vrličkog kraja. Domaće staze najbolje su poznavali članovi KUD-a Kupljenovo sa svojim „Štiklecima“ te KUD Pušća koja je oživjela baštinu Turnja. KUD Hruševec Kupljenski predstavio se s Posavinom, a KUD Bistra s Hrvatskim zagorjem.
Stručno povjerenstvo imalo je težak zadatak, no na kraju su u kategoriji koreografiranog folklora najviše ocjene zaslužili KUD Kupljenovo i KUD Januševec iz Savskog Marofa. U kategoriji izvornog folklora, titulu najboljih još je jednom potvrdio KUD Kupljenovo, pokazavši duboko poznavanje i poštovanje korijena.
Više od nastupa
Prije nego što su se prve cipele „udarile“ o pod, sudionike je pozdravio Zlatko Herček, predsjednik Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Zagrebačke županije, podsjetivši na važnost ovakvih susreta.
I doista, smotra nije samo natjecanje. To je onaj trenutak u godini kada se iza pozornice popravljaju marame, kada se stariji članovi prisjećaju kako su nekad oni počinjali, i kada se cijela zajednica poveže u neraskidivu nit. Zaprešić i njegova okolica još su jednom pokazali – naša tradicija nije u muzejima, ona živi u svakom koraku, pjesmi i osmijehu ovih 400 čuvara baštine.
