ZAGREB – U Hrvatskom narodnom kazalištu Zagreb, Hrvatsko seljačko pjevačko društvo “Sljeme”, svečanim je koncertom obilježilo 130. godišnjicu postojanja. Ulaznice za ovo slavljeničko događanje jednog od najstarijih kulturno-umjetničkih društava u Hrvatskoj nestale su u rekordnom vremenu, a oni sretnici koji su ih imali mogli su uživati u nastupu svih sekcija HSPD-a “Sljeme”, od nastupa muškog zbora, ženskog zbora, folklorne sekcije (odrasli), dječje folklorne sekcije, veteranske folklorne sekcije, tamburaša, sekcije “Šestinske švelje, opančari i remenari” do tamburaškog sastava “Angleuši”.
Koncert su već tradicionalno otvorili “Poputnicom” (riječi pjesnika i domoljuba Dragutina Domjanića uglazbio je zborovođa Janko Slogar 1896. godine) u izvedbi Mješovitog pjevačkog zbora i tamburaškog orkestra, a zatvorili pjesmom “Liepe li su nam Šestina” koju su izveli svi članovi Društva.
Iz vremeplova Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva “Sljeme” izdvajamo:
“Kak je se to počele – tak kaj su tu pod našu Medvednicu v malem hižicami živeli šćetinski seljaki kmeti z puno dece. Šestinskuomu seljaku buorba da bi tu ostal bila je žmekha kroz jezero ljięt jer njegvi velkaši furt su bili grdi prema svojemu šestinskuomu seljaku no on se nie dal.
Se te promenile se 1848. leta gda je ban Jelačić vknul kmetstvo. Šestinski seljak lakše diseł jer je svuoj na svojemu. Na svuoje je zemle dobival i više nego kaj mu je trebale pa su šestinske kumice i mlekarice saki i Buožji dan nosile v Zagreb (grad) se kaj se dale prodati gradske gospuode. Šestinske pralje su borme držale higijenu v Zagrebu jer su i v lete i v zime prale rublje za gradsku gospodu.
I tak lete po lete i od 1863. Šestincani više nijesu analfabete, na inicijativu Ljudevita plemenitoga Raisnera i dobrotvore grofa Miroslava Kulmera i kanonika Franca Hausera otprta je Obća pučka škuola v Šestinah.
I ounda 1895. desetoga uosmega, na inicijativu Aleksandra Bahorića teri je živel v Lukšiću, osnovane je Hrvatsko sjelačko pjevacko društvo Šestine. Pokrovitelj je pak bil grof Kulmer a borme i šestinski župnik Matija Miletić. Na osnivanje je došle 22 seljaka z Bijenika, Lukšića, Mikulića, Kraljevca, Dedića, Mlinova i Šestin. Osnovane su pjevačka i tamburaška sekcija.
Kak i saki početek, početek Sljemenašov bil je teški, na pruobe su Sljemenaši pozivani z trubu a prvi je trubaš bil Andrija (Draž) Martek. Pruobe su imali po dvoriščima seljakov. Pravo da dijelaju stekli su 1. siječnja 1896. gda su dobili “pravila djelovanja”. Prvi zborovođa bil je Janko Sluogar i zahvaljujući njemu Sljemenaši su bili spremni za svuoj prvi nastup i to na sprovodu Oca Domovine Ante Starčevića v veljače 1896.
Lijeta ideju a Sljemenaši vrijedne i fletne dijelaju i nastupaju po cijele Hrvatske se do početka vražjega Prvoga svjetskega rata gda je popijevka i svirka Sljemenašov zamuknula. Pune njih je prešle v prokleti rat a pune njih se i nije vrnule z njega. Svoju veliku tugu i jad kaj in je donesel rat Sljemenaši su prekinuli 1920. gda su ih posjetili seljčki vođe Stjepan i Pavle Radić. Pak su počeli z nuova delati i 1925. Sljemenaši su bili na proslave sa hiljadu let Hrvatskoga kraljevstva i krščanstva i v tu čast na njihov račun postavljena je na naše cirkve svetoga Mirka v Šestinama ploča z natpisem “Još nas ima još Hrvata”. Nigdar si Sljemenaši nijesu ni primislili da buju 18. 8. 1928. na sprevodu svojemu vođi i vučitelju, velikašu i geniju sih Hrvatov otpopijevali zadnju tužaljku “U dubine”.
Svuoje najtežeše dane HSPD “Sljeme” Šestine proživljava i 1931. gda je “šestojanuarska diktatura” na svojemu vrhuncu, Sljemenaši nečeju prihvatiti apsolutističku politiku kralja Aleksandra Karađorđevića i zato nijesu došli popijevat na dočeku kralja Aleksandra v Zagreb. I zate su kažnjeni. Neduge nakon tuoga je Društvo odlukom kotarskoga predstojnika raspuštene i zabranjene im je dalje delati no baš za inat tomu Sljemenaši još više i boljše dijelaju v ilegale.
Trajale je to do 1935. gda su rukovodstvo i predsjednik Društva dr. Ivan Torbar zrihtali da im se ukineju zabrane dijelanja i nastupanja. Toga lijeta Društvo slavi četrdeset lijet te ima tri zbora – zbor osnivača, postojeći zbor i podmladak v teremu je popijevalo bogme 30 dečecov v duobi od 12 do 15 lijet.
Se kroz nadolazeča lijeta Sljemenaši popijevaju i nastupaju po Hrvatske a i po Evrope, kakva guod ona bila. Natječeju se Slemenaši i na smotre župe “Matija Gubec” pak su 1939. i 1941. osvojili naslova prvaka zborov Hrvatske. No te je 1941. za neke člane bil i posljednji nastup za “Sljeme”, počel je Drugi svjetski rat i Sljemenaši prekidaju z popijevanjem i druženjem.
Na kraju Drugoga svjetskoga rata u osmoga svibnja 1945. ustaše su streleli tajnika Društva Andriju Krajačića. Posle rata obnovili su Sljemenaši djelovanje svojega Društva ali bez penez i člaov nije išle. Životarili su i popievali same na prigodnemi svečanostima. Bile je tijeh lijet baš žmehke – mijenjal se način življenja na selu. Od dela na gruntu nije se dale živeti – šestinski seljak iskal je posel v Zagrebu po gradskemi fijermami i obrti i se je menjše imal cajta za pruobe i veselicu pa Društvo životari se do 1971.
Te 1971. na nagovuor Branka Krajača i Zvonka Mihelja našli su se Slemenaši i napravili “izvanrednu skupštinu Sljemena” na tere su zbrali nuove rukovodstve Društva – za precednika su zobrali dr. Dragutina Krajača te tajnicu Doroteju (Kekelj) Kekljovu a zbrali su i nuovega zborovođu Andriju Šoštara. To leto nastupili su na proslave 75 liet Bosiljka z Čučerja i 50 liet dielanja omiljenoga zborovođe Rudolfa Matza.
I borme počele se fejst delati i več 1973. pak su počeli igrati tamburaši z voditeljem Rajkom Boltežarom. Da bi 1974. v Društvo došli mladi folkluoraši z osnovne škuole z Šestin i nekulike omladincov z Odiseja tere je vučil tancati Ruda Črček. Tuoga istega leta za precednika su zobrali Branka Krajača a za tajnika Zvonka Mihelja. To leto bu zapamčeno da su Slemenaši organizijerali 1. Šestinski dan. Muoram napomenuti da su od toga leta v Društvu neprekidno uovde prisutni Branko Ferina i Slavek Račić. Ta lijeta sekcije društva imaju pruobe na Šestinjaku v prostorijama Dobruovoljnih vatrogascov z Bijenika.
I uonda 1975. v Društvo su došle žene (babe) pa je osnovan Mješoviti zbuor a krajem leta proslavile se 80. liet Slemena. To leto prihvatili su Slemenaši i ideju udruge Matija Gubec da se sake lete organizijera Prigorski dan i vu tu čast Rudolf Matz je i skladal prigorsku popievku Prigorski dan.
Kroz nadolazeća lieta Slemenaši rasteju, članov je se više. Se sekcije vriedne dielaju i Sljemenaši za nagradu putujeju i nastupaju po Hrvacke i po brojnim gostovanjima v Italije, Francuske, Njemačke, Mađarske, Austrije, Čehoslovačke a tamburaši su dospeli i do Japana. Bili su i v Rimu pri pape Ivanu Pavlu II. Doma Slemenaši organizieraju Šestinski dan, Fašenjsku svadbu, Martinje, doček Nouvega leta, Šestinske večeri, družiju se uz pekicu i pečeni kostanj i mošt. Slemenaši su se pobratimili i z nekulike sebe srodnih Društov.
1990. Slemenaši gizdave ideju pešice v nuošnje od Gračana do Trga Josipa bana Jelačića gda su vrnuli banov spomenik na Trg.
1991. počinje Domovinski rat a Slemenaši ne popijevaju i ne tancaju nek su prešli branit Hrvacku.
Devedeset i četrte bili su v humanitarnuomu konvoji “Prigorje Lašvanske doline” v Nuovomu Travniku. Posle Domovinskoga rata v Sleme došle su mlade snage pjevačov, folkluorašov i tamburašov pa se pamtiju proslave 100 i 105 lijet Sljemena tera je bila baš u uovomu hramu kulture.
Dvije i pete pak su Slemenaši obnovili rad ženskuoga zbuora a osnovana je i sekcija “Šestinske švelje i opančari” kaj obnavljaju i dijelu šestinsku narodnu nuošnju i suvernijere pa ojdiju na Etno radionice i izložbe. 2015. sekcija je dobila prvu nagradu za najljepšu i najbolje rekonstrijeranu šestiensku nuošnju v Hrvatske. Lieta ideju, Sljemenaši vriedne dielaju, putujeju i nastupaju na Okiću, Marije Bistrice v Tavankutu, u Rimu, na Ohridu, v Pragu.
I kaj reći na kraju – Sljemenašima nigdar nie bile lake delati i opstati tu vu našemu podsljemenskuomu kraju a te u glavnem iz unutarnje-političkih razloguov kroz financijeranje i podršku društveno-političkih organizacija. No Sljemenaši su z kolena na kolene prenosili i sačuvali stare običaje i navade. One niesu zaboravljene jer su ih Mikulićanci, Bijeničani, Lukšičani, Dedićani, Mlinovčani, Kraljevčani i Šestinčani sačuvali kroz 130 liet.”
To bi kratka povijest HSPD “Sljeme Šestine, a cijelu šestinačku priču završit ćemo upravo onako kao što su svoj vremeplov koji je na rođendanskom slavlju ispričao Zlatko Ožbolt završili sami Sljemenaši – nek nam živi naše Sleme još duge, duge liet.
