METKOVIĆ – U dolini Neretve ovih je dana stiglo veliko priznanje tradiciji koja se stoljećima prenosi unutar obitelji – “Slava, krsnica, krsno ime, krsna slava – proslava obiteljskog svetca zaštitnika u neretvanskih katolika“ službeno je proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Odluku je donijelo Ministarstvo kulture i medija RH, odnosno Uprava za zaštitu kulturne baštine, čime je ovaj duboko ukorijenjeni običaj upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.
Krsna slava kao simbol obitelji i identiteta
Riječ je o tradiciji koja u neretvanskim obiteljima ima posebno mjesto jer nadilazi običajno obiteljsko okupljanje te predstavlja snažan simbol vjere, zajedništva, identiteta i poštovanja prema precima. Krsna slava, poznata i kao slava, krsnica ili krsno ime, obilježava se u čast obiteljskog svetca zaštitnika i smatra se jednim od najvažnijih godišnjih događaja u obiteljskom životu.
Običaj koji se prenosi generacijama
Običaj se prenosi s naraštaja na naraštaj, najčešće po muškoj liniji, a obilježava se svetom misom, obiteljskim okupljanjem i obrednim ručkom. Posebnu simboliku imaju središnji elementi obreda – svijeća, pšenica, kruh i vino – koji zauzimaju važno mjesto na obiteljskom stolu te predstavljaju poveznicu između živih članova obitelji, njihovih predaka i svetaca zaštitnika. U toj simbolici sadržana je i snažna duhovna poruka o trajnosti obiteljskih veza i prisutnosti svetoga u svakodnevnom životu.
Višestoljetna tradicija potvrđena zapisima
Kako se ističe u obrazloženju odluke, slava u dolini Neretve predstavlja važan dio kulturnog identiteta lokalne zajednice te svjedoči o kontinuitetu i posebnosti neretvanske baštine. Višestoljetno trajanje običaja potvrđuju i brojni povijesni izvori. Među prvim zapisima ističu se stihovi Andrije Kačića Miošića iz 18. stoljeća te djelo Alberta Fortisa iz 1774. godine, dok su kasnije vrijedna svjedočanstva i istraživanja ostavili don Radovan Jerković, Vjeko Vrčić, Mile Vidović, Ivo Mišur i drugi povjesničari i etnolozi.
Stručna valorizacija i put do zaštite
Na prijedlog stručnog povjerenstva, Ministarstvo je ovaj običaj zaštitilo kao vrijedno nematerijalno kulturno dobro, potvrđujući tako njegovu važnost ne samo za dolinu Neretve nego i za ukupnu hrvatsku kulturnu baštinu. Stručnu obradu za potrebe zaštite provela je Područna konzervatorska služba u Imotskom, a vodila ju je etnologinja Nikolina Luketić Delija, dok je značajan doprinos dao i istraživač Ivo Mišur, koji je godinama proučavao važnost ovog običaja u životu neretvanskih obitelji.
Ivo MIŠUR:
Slava je obiteljsko nasljeđe koje se prenosi s koljena na koljeno po muškoj liniji. Promjena je moguća jedino ako se mladić priženio u ženinu kuću i prihvatio slavljenje sveca zaštitnika njezine obitelji. Korijeni ovog običaja nisu do kraja razjašnjeni pa jedni smatraju da vodi porijeklo od rimskog kulta predaka - larizma dok ga drugi dovode u vezu s bratovštinama a neki sa zavjetovanjem svecima. Ovaj običaj je najrašireniji među srpskim pravoslavnim stanovništvom. Međutim, već Ćiro Truhelka početkom 20. stoljeća ispravno zaključuje da krsna slava nije isključivo srpski niti isključivo pravoslavni običaj. Prakticiraju ga drugi pravoslavci npr. Crnogorci i Makedonci kao i katolici Hrvati i Albanci. Kod Hrvata rimokatolika je ovaj običaj krajem 19. stoljeća bio raširen u Makarskom primorju, dolini Neretve, Konavlima, Hercegovini te Boki kotorskoj. Danas se od svih navedenih područja održao tek u Neretvi. Prisutan je i kod karaševskih Hrvata u Rumunjskoj te u Janjevu na Kosovu, a kod Hrvata grkokatolika u Žumberku na sjeverozapadu Hrvatske se nastoji obnoviti naporima tamošnjih župnika.
