KOŠKA – U slavonskom selu Koška, nedaleko od Našica, i ove je godine oživjela bogata tradicija koja svjedoči o dubokoj povezanosti čovjeka, konja i vjere. U nedjelju, 26. travnja, održan je 17. po redu običaj „Posvetio sam o Đurđevu konje“, manifestacija koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj konjogojaca, mještana i zaljubljenika u konje.
Običaj s nacionalnim priznanjem
Ova jedinstvena tradicija, koja se održava svake prve nedjelje nakon blagdana svetog Jurja, ima posebno mjesto u kulturnom identitetu mjesta. Obnovljena je zahvaljujući Konjogojskoj udruzi Koška, osnovanoj 2010. godine s ciljem očuvanja uzgoja konja i promicanja slavonske baštine. Njezina vrijednost prepoznata je i na nacionalnoj razini – 2017. godine proglašena je nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Svečana procesija i okupljanje vjernika
Svečanost je započela misnim slavljem u župnoj crkvi svetih Petra i Pavla, gdje su se okupili brojni vjernici, konjanici i gosti. Već tijekom mise formirala se svečana povorka zaprega i jahača, koja je nakon završetka liturgije krenula u procesiji prema etno-imanju Konjogojske udruge, gdje se nalazi zavjetna kapelica svetog Jurja, izgrađena 2011. godine kao trajni simbol ove tradicije.
Blagoslov konja – središnji trenutak
Središnji dio događaja bio je svečani blagoslov konja, koji je predvodio domaći župnik dr. Tomislav Korov. U ozračju molitve i zajedništva zazvan je blagoslov za zdravlje i sigurnost konja – životinja koje su nekada bile nezamjenjivi pomagači slavonskih seljaka, ali i važan dio njihova svakodnevnog života. Ta neraskidiva veza i danas se snažno osjeća.
Zavjetni krug i simbolika
Nakon blagoslova, konjanici su, uz zvuke himne „O Đurđevu njište konji vrani“, tradicionalno obišli kapelicu svetog Jurja tri puta u smjeru kazaljke na satu, simbolično zazivajući plodnu i zdravu godinu. Ovaj zavjetni čin, duboko ukorijenjen u prošlosti, i danas se njeguje s istim poštovanjem.
Glazba, pjesma i slavonski duh
Manifestaciju je pratio i bogat kulturno-umjetnički program. Nastupi pjevačkih skupina, tamburaša, Kulturno-umjetničkog društva „Koškani“ te tamburaškog sastava Žitna polja dodatno su obogatili događaj i stvorili autentičan slavonski ugođaj.
Tradicija koja živi
Dok su se posljednji zvuci tamburice stapali s kasnoproljetnim zrakom, a konji mirno napuštali etno-imanje, bilo je jasno da ova priča nadilazi samu manifestaciju. U Koški se ne njeguje tek običaj – ovdje se čuva način života. Između koraka konja, molitve i pjesme, ispisuje se tiha, ali postojana priča o identitetu Slavonije. Priča u kojoj se prošlost ne promatra izdaleka, već se živi – svake godine iznova, u istom ritmu, ali s novom snagom zajedništva.
I možda upravo u tom ponavljanju leži njezina najveća vrijednost: jer dok god konji na Đurđevo budu njištali Koškom, trajat će i veza koja ovu ravnicu čini onim što jest.
Foto: Danijel Pintarić
