KLENOVICA – Prošle subote, dok se bura igrala tjerajući valove ka pučini, Klenovari su uživali u tradiciji. Vrijeme je mesopusta. Zvuk tamburice, koji se od rane zore širio kroz Cvitkoviće, Kalanje i Miletiće, nije bio samo najava zabave – bio je to kucaj srca mjesta koje svoju baštinu čuva ljubomornije od ikakvog blaga. Klenovarski mesopustari, predvođeni svojim kapetanom, još su jednom dokazali da se običaji ne uče iz knjiga, već se žive od malih nogu.
Povijest klenovarskih maškarona seže više od stotinu godina u prošlost. Nekada su to bili isključivo muškarci, kršni ribari i težaci koji su, uz pjesmu i britke stihove, na jedan dan postajali gospodari mjesta. Iako su se vremena mijenjala, srž je ostala ista: obilazak počinje od najudaljenijih zaselaka poput Sibinja i Krmpota, da bi se u pobjedničkom maršu spustili do same rive. Poseban emotivni trenutak za svakog mještanina je onaj kada se začuje budnica “Još Hrvatska ni propala”, koju Klenovari pjevaju s posebnim ponosom, prkoseći svim povijesnim nedaćama.
Zanimljivo je da su običaji u Klenovici, iako “svetinja”, ipak podložni promjenama koje donosi život. Tako su prije otprilike dvadeset godina vrata ove vesele povorke otvorena i Klenovarkama. Danas je to prava obiteljska slika – cijelo mjesto sudjeluje u onome što se naziva kolektivna sreća, ponos i zadovoljstvo.
A britkost riječi koje se za povorke mogu čuti, pravo je pučko umijeće sklapanja stihova. Mještani s osmijehom prepričavaju kako klenovarskim “napovidanjima” i “škakljivim” stihovima nitko ne može pobjeći. Legenda kaže da mesopustari znaju sve što se u mjestu dogodilo tijekom godine, pa se kroz šalu i pjesmu “presudi” svakoj zgodi i nezgodi. No, sve je to dio klenovarskog duha – nitko se ne ljuti, jer tog je dana dopušteno sve, osim zaboraviti na osmijeh i čašicu razgovora uz bogatu trpezu kojom mještani dočekuju svoje mesopustare.
I ovaj subotnji obilazak još je jednom pokazao da Klenovica nije samo turističko naselje uz Jadransku magistralu, već živa zajednica koja kroz pjesmu svojih mesopustara čuva dušu starog ribarskog mjesta. Dok je tambure i ovakve mladosti koja ju prati, za budućnost klenovarskih običaja Klenovari ne moraju brinuti.
