SISAK – U organizaciji Hrvatske matice iseljenika (HMI), u Sisku se od 3. do 12. siječnja 2026. godine održavala 32. Zimska škola hrvatskoga folklora. Više od 127 sudionika iz Argentine, Sjedinjenih Američkih Država, Švicarske, Njemačke, Austrije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske sudjelovalo je u desetodnevnom intenzivnom programu učenja, rada i razmjene znanja pod vodstvom istaknutih folklorista, etnokoreologa i glazbenih pedagoga.
Iznenađenje za prof. Ivančana
Ovogodišnja Zimska škola bila je posvećena plesovima, nošnjama i glazbalima alpskog područja, a obuhvatila je tradiciju Zagorja, Karlovačkog Pokuplja, Jaskanskog prigorja i Polja, Istre, Gradišćanskih Hrvata, Samoborskog, Zaprešićkog i Vrapčanskog kraja, Zagrebačkog prigorja i Polja, Sesvetskog, Zelinskog i Vrbovečkog prigorja i Polja te Međimurja i Podravine.
Glavni i programski stručni voditelj Škole i ove je godine bio prof. Andrija Ivančan, ujedno i voditelj plesnog programa, koji okuplja najveći broj polaznika. Ovogodišnje izdanje imalo je i posebno značenje jer prof. Ivančan obilježava 25 godina umjetničkog rada. Tim je povodom na Završnom koncertu istaknuto: “Andrija Ivančan nije samo voditelj, već istraživač, motivator i prijatelj svima koji se uhvate u kolo hrvatske pjesme i plesa. Njegov rad obilježio je tisuće sati predavanja, proba i koncerata, ali ponajviše tisuće srca koje je folklor dotaknuo.”
Polaznici Škole priredili su posebno iznenađenje svom mentoru i publici izvedbom njegove koreografije “Rendajte se milo lane” -pjesme i plesova Kalinovca (Podravina), koju je prof. Ivančan osmislio još 1990. godine i s kojom je osvojio treće mjesto na Međunarodnoj smotri folklora Zagreb.
Tamburaški program vodili su Tibor Bün i gost predavač Siniša Leopold, dok je voditelj programa tradicijskih glazbala bio Vjekoslav Martinić. U radu Škole sudjelovali su i brojni ugledni folkloristi, etnokoreolozi i istraživači: Senka Jurina, Miro Kirinčić, Goran Oreb, Nerina Štajner, Lydia Novak i Philip Tyran, Ivan A. Ivančan, Katarina Horvatović i Kristina Benko Markovica, uz asistente Filipa Martinića, Martina Durbeka i Martina Ivančana.
Baština živi na pozornici, u zajednici i srcu
Vrhunac programa bio je Završni koncert, održan 12. siječnja 2026. godine u Rafinerijskom domu u Sisku, koji je okupio brojne ljubitelje tradicijske kulture, kao i ugledne uzvanike: Milana Kovača, predsjednika Upravnog vijeća Hrvatske matice iseljenika, Daria Magdića, zamjenika državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Željku Josić, državnu tajnicu Ministarstva demografije i useljeništva, Ivanku Roksandić, izaslanicu sisačko-moslavačkog župana Ivana Celjka, Alenku Ljubešić, izaslanicu gradonačelnika Grada Siska Domagoja Orlića te Ivu Mihelić, ravnateljicu Doma kulture u Sisku.
Okupljene je na svečanom završetku, u ime organizatora, pozdravio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, mr. sc. Zdeslav Milas, koji je na koncert stigao odjeven u hrvatsku narodnu nošnju, snažno simbolizirajući temeljnu poruku Škole – da baština nije samo predmet proučavanja, nego živa vrijednost koja se nosi s ponosom. U svom govoru ravnatelj Milas istaknuo je:
– Škola folklora projekt je koji traje već pedeset godina, a više od trideset godina provodi se u organizaciji HMI-ja. Kroz to vrijeme postala je trajna institucija znanja, susreta i prijenosa baštine – mjesto gdje se ne uče samo koraci i melodije, nego se oblikuje svijest o tome tko smo i odakle dolazimo. Zahvaljujem voditelju Škole folklora Andriji Ivančanu, voditelju tamburaškog programa Tiboru Bünu te voditelju programa tradicijskih glazbala Vjekoslavu Martiniću, kao i voditeljici Odjela za kulturu HMI-ja Luciji Starčević. Posebno priznanje upućujem polaznicima Škole folklora – vi ste nositelji baštine koja ne stoji u vitrini, nego živi na pozornici, u zajednici i u srcu.
U ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, sudionicima se obratio Dario Magdić, naglasivši kako su upravo tradicijska glazba i ples često najvažnija poveznica Hrvata izvan domovine s vlastitim identitetom te da velik broj polaznika iz cijeloga svijeta svjedoči o vrijednosti i važnosti ovog programa.
Na završnom koncertu publika je imala priliku vidjeti i čuti rezultate desetodnevnog intenzivnog rada i raskoš plesova, pjesama i glazbe hrvatskih krajeva, te je izvođače nagradila dugotrajnim pljeskom i ovacijama, potvrdivši još jednom da je Zimska škola hrvatskoga folklora jedan od najvažnijih i najprepoznatljivijih projekata očuvanja i promicanja hrvatske tradicijske kulture u domovini i iseljeništvu.
Ova Škola je super škola
Program Zimske škole temelji se na znanstveno-stručnim postavkama koje je još 1964. godine utemeljio dr. sc. Ivan Ivančan, a kroz desetljeća se kontinuirano razvija i nadograđuje suvremenim pedagoškim i edukacijskim pristupima.
Što o samoj Školi misle i koja sjećanja će ponijeti iz Siska upitali smo polaznike škole, ali i glavnog i programskog stručnog voditelja Škole prof. Andriju Ivančana koji kaže:
– Sama činjenica da Škola od 1963. traje do danas, i sama činjenica da su svi predavači nekad bili polaznici ove škole, dovoljno govori o uspješnosti cijelog tog programa. A mislim da i strahovito veliki broj polaznika, 127 polaznika ovdje u Sisku, govori i o daljnjoj potrebi edukacije kao i o velikoj zainteresiranosti polaznika da dođu iz najudaljenijih kontinenata ovdje. I sam taj interes za tradicijsku kulturu, nam je nadu da to neće nestati, da to će ti mladi ljudi dalje nastaviti u svojim sredinama, i da tradicijska kultura u Hrvatskoj, kao neodoljiv dio kulture, ima svoju budućnost.
Marinku Juriću iz mostarskog HKUD-a “Sveti Ante – Cim”, ovo je bila osma Škola hrvatskog folklora, odnosno pohađao je četiri ljetne i četiri zimske, te je ovom netom završenom okončao svoj četverogodišnji ciklus.
– U Mostaru sam umjetnički ravnatelj svog folklornog ansambla. Tako da, sva znanja stečena u ovoj Školi prenio sam u Mostar. U Školi sam upoznao mnoge ljude, stekao brojne prijatelje, ostvario suradnje, projekte…, a nadam se da će se to i u budućnosti nastaviti. Puno mi znači Škola folklora, jer sva znanja koja sam ovdje stekao ponio sam sa sobom u BiH i uspio sam od svog, u biti KUD-a, napraviti folklorni ansambl. Ali ovdje bih spomenuo da su možda prijateljstva najbitnija. Jer u bilo kojem trenutku kad vam nešto zatreba, bilo koji polaznik Škole, u bilo kojem dijelu Hrvatske ili hrvatske dijaspore, uskočit će i pomoći.
Matija Celner živi u Hamburgu, a za Zimsku školu hrvatskog folklora kaže:
– Škola folklora za mene znači prijateljstvo, druženje, nova poznanstva, nova znanja, savršenstvo.
Iz Subotice, iz Hrvatskog kulturnog centra “Bunjevačko kolo” u Zimsku školu hrvatskog folklora stigla je Mila Kujundžić.
– Ovo mi je treća Škola folklora. U Školi mi je bilo super. Oduševili su me plesovi alpskog područja s kojima sam se prvi put srela, ali koje ću sigurno prenijeti svojima kad dođem kući. Nadam se da ću i iduće godine pohađati ovu Školu jer je uistinu – super.
Eto, tako zbore polaznici, što je još jedna potvrda genijalnosti začetnika Škole, dr. sc. Ivana Ivančana, koji bi zasigurno bio ponosan na sve koji su je pohađali kao i na one koji su polaznike učili.
32. Zimska škola hrvatskoga folklora – snimka završnog koncerta ⤋
