SVETI LOVREČ – Na Stipanju Sveti Lovreč Pazenatički, pitoreskno naselje u Istri, zapravo je bilo Betlehem. I nije mu prvi put jer Lovrečani su na ideju uprizorenja živih jaslica došli još 2010. godine.
I onaj tko je smislio Svetu Obitelj “oživjeti” u Svetom Lovreču, te od njega napraviti Betlehem, smislio je fantastičnu priču. Povijest kaže da su to bili mladi entuzijasti koji su u suradnji s KUD-om “Matko Laginja” organizirali prve žive jaslice za Božić te iste godine. Zanimanje za to događanje bilo je veliko pa je godinu dana kasnije pri KUD-u osnovana Sekcija za očuvanje tradicijske baštine koja je nekoliko godina bila organizator ove, danas najposjećenije manifestacije u tom dijelu Istre, a i šire. No, ono što je dobro iziskuje kod onih koji rade, kao i kod posjetitelja još i bolje, a to znači veću logistiku i veću financijsku podršku pa je organizaciju ovog događanja preuzela Općina Sveti Lovreč.
Tako je lovrečka priča o Svetoj Obitelji počela, s vremenom se razvijala da bi ove godine opet – oduševila. Rijeka ljudi slijevala se u istarski Betlehem, u kojem je sve bilo baš kao onda kad je mali Isus došao na svijet. Sveta obitelj došla je iz Starog Pazina, a 120 statista u ovoj lovrečkoj priči iz Svetog Lovreča i okolnih mjesta.
Oni koji su kročili na Stipanju Lovrečom, došlo je, možemo reći, iz svih dijelova svijeta, jer ova je istarska priča nadaleko poznata. Fotografije prelja, pletilja, mlinara, stolara, kamenoklesara, košaraša i još mnogih zanatlija putuju šarenom loptom što se Zemlja zove, a tko jednom proba kolačić, paštu, “žmuj rakije”, kupi pravi domaći med, brašno ili neku drugu istarsku prehrambenu posebnost, uvijek se Svetom Lovreču vraća.
Oni najmlađi zauvijek u djetinjstvo imaju upisanu sliku kojom dominiraju kokica, ovčica, magarčić ili veeeliki boškarin. Pamte i anđela koji lebdi nad glavnim gradskim trgom kao i tri kralja koji na konjima stižu s Istoka pokloniti se malom Isusu. Možda ne znaju da one životinje koje su milovali ručicama već tradicionalno za ovu priču ustupaju dvije istarske obitelji – Terlević i Matošević, no to za male očice pune lovrečke božićne priče, nije ni važno. Važno je ono što ostaje u sjećanju, a to je u ovom slučaju – osmijeh i zajedništvo.
Kako svako vrijeme nosi svoje, tako se i istarski Betlehem ove godine prilagodio vremenu u kojem živi pa je u tradiciju uklopio video projekciju na Kuli Funtanela, realiziranu u suradnji s Visualia Studiom, a bilo je i “vatrenih scena”.
Zapravo bilo je bajkovito, čarobno, lijepo. Bilo je nešto što se pohranjuje u ladicu sreće i topline, stoga organizatorima veliko priznanje, a svima koji su propustili Sveti Lovreč u ulozi Betlehema na Stipanju, radosna vijest – reprizirat će ulogu 3. siječnja.
I za kraj malo kopanja po povijesti koja kaže da je prve žive jaslice postavio sv. Franjo Asiški i to na Badnjak 1223. godine kraj Greccia, blizu Asiza. Sv. Franjo Asiški bio je posebno posvećen Djetetu Isusu i smatra se da je ideju za postavljanjem živih jaslica dobio nakon što je posjetio Betlehemsku špilju, mjesto Isusova rođenja, tijekom hodočašća u Svetu Zemlju.
Scenu Kristova rođenja sv. Franjo uprizorio je tijekom mise koju je predvodio u špilji u Grecciu pozivajući braću fratre i stanovnike da se pridruže slavlju. Postavio je prazne jasle u špilji te je čak uključio živoga vola i magarca kraj jasala kako bi vjerno prikazao događaje koji su se zbivali na prvi Badnjak. Vizualno dočaravajući Kristovo rođenje, sv. Franjo je htio da ljudi još dublje shvate poruku da je Krist došao na ovaj svijet u siromaštvu i jednostavnosti. Tako su mnogi nastavili izrađivati kolijevke, odnosno jaslice s kipićem Djeteta Isusa.
Jaslice kakve danas poznajemo nastale su u 16. stoljeću, a postavljanje istih promicali su isusovci. Prve moderne jaslice postavili su u svom kolegiju u portugalskom gradu Coimbri, a prve crkvene jaslice u Pragu, 1562. godine. Početkom 17. stoljeća pojavile su se i u našim krajevima, a najstarije hrvatske jaslice čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka.
Stoga, 3. siječnja u Sveti Lovreč, a 6. siječnja na Košljun jer i tamo se priča lijepa priča.
