CRNI LUG – U samom krilu Nacionalnog parka Risnjak, kuca jedno posebno, snažno srce. To je srce Crnoluških pesnika – jedinih zvončara Gorskog kotara i ponosnih čuvara nematerijalne kulturne baštine Hrvatske.
Za mještane Crnog Luga, Malog Sela, Velike Vode, Bijele Vodice, Jarka i Leske, Pesniki nisu tek karnevalska skupina; oni su najdublja emocija, radost koja teče kroz vjekove i spona koja generacije veže neraskidivom ljubavi prema rodnom kraju.
Povijest Pesnika seže više od 250 godina u prošlost. Danas su to isključivo neoženjeni mladići, odjeveni u nevjerojatna šarena odijela – jer ovdje vrijedi pravilo: što šarenije, to bolje! Na glavama nose visoke stožaste kape, a lica skrivaju iza zastrašujućih animalnih maski, lokalno zvanih krabule. U rukama čvrsto drže drvene štapove, dok im s leđa odjekuju teška zvona, posuđena iz kućnih štala, koja svojim snažnim zvukom najavljuju dolazak proljeća.
Dan kada mjesto ne spava
Sve kulminira u utorak prije Pepelnice. Nakon besane noći ispunjene mladenačkim nepodopštinama, uz poklič “Živjeli Pesniki!”, skupina u praskozorje kreće u obilazak domaćinstava. Uz pjesmu, ples i karakteristično podvikivanje, oni tjeraju zimu, zlo i svaku nedaću iz domova svojih susjeda. Domaćini ih dočekuju s osmijehom, darujući ih za večernju gozbu, nastavljajući običaj koji se nekada mjerio suhim mesom i jajima, a danas toplom ljudskom riječju, veseljem i osmjesima.
Središte proslave je mjesni dom kulture, gdje se navečer okuplja cijelo selo i gosti koji stižu odsvakud. Tu zrakom lete muškarci. Da ne bi bilo zabune, riječ je o običaju “šicanja” (bacanja u zrak) koji izaziva opće oduševljenje, a trud Pesnika nagrađuje se “dupljakom” vina koji se nesebično dijeli po stolovima. Ni djeca nisu pošteđena; njihovo natjeravanje s Pesnicima i poneka grudva snijega ili kap vode dio su igre koju svako dijete Crnog Luga s nestrpljenjem iščekuje.
Korle – krivac za sve
Slavlje ne staje u utorak. Srijeda u susjednom Malom Selu donosi završni čin – suđenje Korletu, mesopustu koji je kriv za sve loše u protekloj godini. Duhoviti i egzaltirani opisi seoskih zgoda i nezgoda izmamit će suze radosnice i najozbiljnijima, prije nego što se u zajedničkom druženju dokrajče zalihe i zaključi još jedno poglavlje ove predivne priče.
U svijetu koji se brzo mijenja, Crnoluški pesniki ostaju postojani – kao Risnjak, kao šuma, kao vječni simbol goranske duše.
Stoga, što reći osim – Živjeli Pesniki!
