Đurđevac, Koprivničko-križevačka županija
Picokijada
Kako se osjećaju Primorci kad se prvi put susretnu s uprizorenjem »Legende o Picokima«, manifestacijom koja u sebi sadrži sve - od melosa, folkloristike, dijalekta, preko povijesti do savršenstva? E, pa osjećaju se zadivljeno jer više od 350 ljudi, što amatera, što glumaca, sudjeluje u ovom kulturno-povijesnom spektaklu čiju režiju potpisuje Krešimir Dolenčić.
Nastavak iz novinskog teksta
Šezdesetminutna priča zbiva se ispred stare đurđevačke utvrde, jer Picoki, a gdje bi stanovali ako ne u Đurđevcu, i priča priču staru pet stoljeća jer ako smo dobro čuli, Ulama-beg je 1522. godine u osvajačkom pohodu s vojskom došao pred đurđevačku utvrdu i pomislio – ovo ću lako. Ali želje su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo pa su turski beg i njegova vojna zube slomili baš na »ove ćemo lako«. A sve zahvaljujući jednoj mudroj starici i jednom pijetlu, odnosno picoku, kako pijetla Podravci nazivaju.
Ulama-beg je najprije probao silom, a onda izgladnjivanjem osvojiti Đurđevac, no i jedna i druga strategija pokazale su se kao neuspješne. Na prvoj je pao jer nije mogao prodrijeti kroz zidine đurđevačke utvrde, a na drugoj jer mudrost uvijek pobjeđuje silu.
Kad je starica došla kapetanu grada s idejom da iz topa na Osmanlije ispucaju posljednjeg pijetlića kojeg imaju jer on ionako ne bi mogao nahraniti gladni grad, a on prihvatio, Ulama-begu je bila potpisana kapitulacija. Kad jer taj pernati stvor doletio u turski tabor, Turci pomisliše kako je u utvrdi toliko hrane da se mogu s njom i razbacivati i da im naum o izgladnjivanju neće uspjeti. Kad su u sve to ukalkulirali i da drugi osvajaju i bogate se dok oni čame pred neosvojivim, sklopiše tabor i odoše.
Jedino što su ostavili je predskazanje koje su oni uobličili u kletvu, a mudri Đurđevčani od nje stvorili nadaleko i naširoko poznatu kulturno-povijesnu atrakciju. Ulama-beg pri povlačenju reče:
– A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki!
I sve bi kako reče, no Ulama-beg nije ni slutio da će Đurđevčani od prokletstva načiniti svetinju pa legendu pretvoriti u najveće događanje u kontinentalnoj Hrvatskoj, na nešto što glumačkim, vizualnim, zvučnim i inim dimenzijama odvodi u neku drugu dimenziju. U događanje čije je uprizorenje začeto 1968. godine, i od onda se razvijalo da bi u 51. izdanju uistinu bio povijesno-scenski spektakl kojem je, baš kad i našem Festivalu Melodije Istre i Kvarnera koji slavi 55. rođendan, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarovićuručila povelju Republike Hrvatske, za izniman doprinos dugogodišnjem radu u očuvanju i suvremenom predstavljanju nematerijalne kulturno povijesne baštine. Povelju je primio đurđevački gradonačelnik Hrvoje Janči koji je održao i pozdravni govor prije ovogodišnjeg scenskog uprizorenja, a čast otvaranja ovog uistinu nesvakidašnjeg zbivanja pripala je zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.
Svaka čast govornicima među kojima je bilo i ministara, a u publici i saborskih zastupnika, sve su lijepo i simpatično rekli, no kapa dolje svima onima, spomenusmo brojem – više od tristo sudionika nesvakidašnje predstave, koji su Đurđevac i, upućeni kažu, 30-ak tisuća posjetitelja koliko ih je kroz Picokijadu prošlo tijekom tri dana održavanja, učinili događanjem na koje bi svatko poželio doći.
Nematerijalno kulturno dobro RH
Đurđevačkoj Picokijadi je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2007. godine dodijelilo trajni status nematerijalnog kulturnog dobra RH, a bogatstvo kulturno- povijesne baštine i tradicijske temelje prepoznala je i Europska komisija koja je Đurđevcu dodijelila status Europske destinacije izvrsnosti o čuvanju i njegovanju nematerijalne kulturne baštine, izvijestio je nazočne voditelj događanja Branko Uvodić.
VALJA ZNATI
– A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki, prokletstvo je Ulama-bega kojeg su Đurđevčani pretvorili u pozitivu. (Slavica MRKIĆ MODRIĆ, Novi list, 30. lipnja 2019. godine)
O Đurđevcu
Grad Đurđevac smješten je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a u upravno-administrativnom pogledu pripada Koprivničko-križevačkoj županiji. Grad Đurđevac ima 157,19 km2 površine, 8.264 stanovnika (prema popisu iz 2011. godine), s gustoćom naseljenosti od 52,57 st/km2.
Grad se sastoji od gradskog naselja Đurđevac i sljedećih prigradskih naselja: Budrovac, Čepelovac, Grkine, Mičetinac, Sirova Katalena, Severovci, Suha Katalena i Sveta Ana. Đurđevac je područno središte ovog dijela Podravine; tu je smještena državna uprava, srednje škole, medicinske ustanove, trgovački centri, preko stotinjak tvrtki, galerija, kino, te športski tereni. Sam grad Đurđevac je smješten u podravskoj nizini, između dvije prirodno-geografske cjeline; između sjevernih obronaka Bilogore i rijeke Drave.
U podravskoj nizini razlikujemo tri osnovna reljefna elementa: plodne terase, Đurđevačke pijeske i naplavni nizinski prostor. Na dodiru tih reljefnih cjelina nastao je grad Đurđevac. Njegov nastanak uvjetovan je prije svega povoljnim topografskim položajem za obranu u nesigurnim srednjovjekovnim vremenima.
Današnji Stari Grad nastao je usred močvare na uzvišenom pješčanom humku. Najstariji dijelovi današnjeg Đurđevca nastali su također na uzvišenim pješčanim humcima okruženim vlažnim berečnim livadama. U prometno-geografskom smislu Đurđevac je položen uz Podravsku magistralu koja povezuje Varaždin i Osijek, te predstavlja čvorište magistrale prema Bjelovaru i Zagrebu. Nizinom rijeke Drave, kroz Đurđevac prolazi i pruga koja spaja Osijek, Koprivnicu i Zagreb.