Šezdesetminutna priča zbiva se ispred stare đurđevačke utvrde, jer Picoki, a gdje bi stanovali ako ne u Đurđevcu, i priča priču staru pet stoljeća jer ako smo dobro čuli, Ulama-beg je 1522. godine u osvajačkom pohodu s vojskom došao pred đurđevačku utvrdu i pomislio – ovo ću lako. Ali želje su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo pa su turski beg i njegova vojna zube slomili baš na »ove ćemo lako«. A sve zahvaljujući jednoj mudroj starici i jednom pijetlu, odnosno picoku, kako pijetla Podravci nazivaju.

Ulama-beg je najprije probao silom, a onda izgladnjivanjem osvojiti Đurđevac, no i jedna i druga strategija pokazale su se kao neuspješne. Na prvoj je pao jer nije mogao prodrijeti kroz zidine đurđevačke utvrde, a na drugoj jer mudrost uvijek pobjeđuje silu.

Kad je starica došla kapetanu grada s idejom da iz topa na Osmanlije ispucaju posljednjeg pijetlića kojeg imaju jer on ionako ne bi mogao nahraniti gladni grad, a on prihvatio, Ulama-begu je bila potpisana kapitulacija. Kad jer taj pernati stvor doletio u turski tabor, Turci pomisliše kako je u utvrdi toliko hrane da se mogu s njom i razbacivati i da im naum o izgladnjivanju neće uspjeti. Kad su u sve to ukalkulirali i da drugi osvajaju i bogate se dok oni čame pred neosvojivim, sklopiše tabor i odoše.
Jedino što su ostavili je predskazanje koje su oni uobličili u kletvu, a mudri Đurđevčani od nje stvorili nadaleko i naširoko poznatu kulturno-povijesnu atrakciju. Ulama-beg pri povlačenju reče:

– A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki!
I sve bi kako reče, no Ulama-beg nije ni slutio da će Đurđevčani od prokletstva načiniti svetinju pa legendu pretvoriti u najveće događanje u kontinentalnoj Hrvatskoj, na nešto što glumačkim, vizualnim, zvučnim i inim dimenzijama odvodi u neku drugu dimenziju. U događanje čije je uprizorenje začeto 1968. godine, i od onda se razvijalo da bi u 51. izdanju uistinu bio povijesno-scenski spektakl kojem je, baš kad i našem Festivalu Melodije Istre i Kvarnera koji slavi 55. rođendan, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarovićuručila povelju Republike Hrvatske, za izniman doprinos dugogodišnjem radu u očuvanju i suvremenom predstavljanju nematerijalne kulturno povijesne baštine. Povelju je primio đurđevački gradonačelnik Hrvoje Janči koji je održao i pozdravni govor prije ovogodišnjeg scenskog uprizorenja, a čast otvaranja ovog uistinu nesvakidašnjeg zbivanja pripala je zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.

Svaka čast govornicima među kojima je bilo i ministara, a u publici i saborskih zastupnika, sve su lijepo i simpatično rekli, no kapa dolje svima onima, spomenusmo brojem – više od tristo sudionika nesvakidašnje predstave, koji su Đurđevac i, upućeni kažu, 30-ak tisuća posjetitelja koliko ih je kroz Picokijadu prošlo tijekom tri dana održavanja, učinili događanjem na koje bi svatko poželio doći.