ZAPOVIJED POD LIPOM je prikaz jednog dijela života odnosno, isječak iz načina života ljudi u Mikloušu u vrijeme kada nije bilo električne energije i telefona, a poštu je donosio i dijelio seoski starješina. Danas kad izvode “Zapovijed” pridržavaju se dokumenta čiji su vlasnici, sastavljenog od strane tadašnjeg seoskog starješine rođenog 1901. godine koji je na toj dužnosti bio prije i neposredno po završetku drugog svjetskog rada.

Prema riječima najstarijih žitelja sela Miklouša priča kreće ovako – u Mikloušu je bio seoski starješina (osoba koja je uživala osobiti ugled među seljanima i koji je bio naročito cijenjen zbog svojih moralnih ili nekih drugih kvaliteta) kojeg su seljani birali na određeni rok (ne zna se točno dali na dvije ili četiri godine) u kojem bi dakle starješina brinuo o selu u smislu da seljani budu dobro i točno obaviješteni o svim događajima, svim obvezama propisanim od strane tadašnjih općinskih čelnika odnosno da se pridržavaju i izvršavaju sve što je u proglasu tadašnjeg Poglavarstva zadano.

U ovom poslu pomagali su mu tzv. “patrolci”, osobe, u pravilu muškarci koji su bili određeni za ovu dužnost u proglasu pročitanom prethodnu nedjelju na “Zapovijedi”, uvijek po dvojica koji su dakle u dan koji im je bio određen “patrolirali” selom i pazili ukoliko se dogodi nešto što domaćini sami ne mogu riješiti (požar, neka nesreća u polju, šumi i sl.), žurno bi o tome obavijestili starješinu koji bi obavještavao žandare i osigurao mjesto događanja do njihova dolaska.

Na kraju svakog radnog tjedna bez obzira na vremenske uvjete, seoski starješina odlazio bi u općinsko poglavarstvo i tamo preuzeo sve obavijesti pristigle tijekom tjedna a odnose se na područje Miklouša. Radilo se o obavijestima raznih naravi: poziv za sud, porezna uprava – poziv na javnu dražbu zbog neplaćenog poreza, obaveza cijepljenja pasa, obavijest o mjestu i vremenu održavanja sajma te na kraju obavezna pošta koju je trebalo podijeliti mještanima. Sve te obavijesti starješina bi prepisao na poseban papir i nedjeljom pročitao mještanima.

Ukoliko bi starješina tijekom tjedna primio obavijest od strane poglavarstva da je nešto iznimno hitno, preuzeo bi obavijest i putem “patrolaca” obavijestio mještane.

Naziv “Zapovijed” proizlazi iz same naravi proglasa jer sve te obavijesti bile su više zapovjedne naravi, njima se naređivalo mještanima da nešto moraju izvršiti odnosno obaviti do određenog roka, a ukoliko to ne učine biti će kažnjeni (iz priloga je vidljivo i na koji pravni propis se vlasti pozivaju).

Zapovijed se održavala svaku nedjelju nakon svete mise. Po priči najstarijeg člana KUD-a, trubača, djeda Miška, nakon što bi misa završila, mještani bi otišli svojim kućama i presvukli se iz svečane u radne nošnje, nakon toga slijedi ručak tzv.”južna” i s nestrpljivošću se iščekivala “Zapovijed”.
Seoski starješina osim što je pripremio tekst proglasa odnosno zapovijedi, ponio je sa sobom i rog u kojeg je trubio kako bi ga svi mještani čuli i okupili se, a okupljalo se u centralnom dijelu sela, pred crkvom, pod lipom. Starješina koji nije znao ili nije mogao trubiti u rog poveo je sa sobom osobu koja je bila vješta u tome i otuda zapravo potječu korijeni trubača odnosno dvije osobe koje se pojavljuju pri čitanju “Zapovijedi” (trubač i seoski starješina).

Na “Zapovijed” su mještani dolazili u radnim nošnjama, a djevojke bi se ipak malo bolje uredile jer na kraju svakog čitanja proglasa – “zapovijedi”, starješina kaže kako je starijima vrijeme da pođu “s kravama na pašu”, a momci i djevojke neka nastave pjevati i plesati do iznemoglosti”.

Tekst Zapovijedi pisan je govorom i narječjem kojim su tada govorili stanovnici Miklouša i po tome smatramo osobito vrijednim dokument jer je iz njega vidljiv upravo govor karakterističan za ovo mjesto. Budući se čitanje “zapovijedi” provodilo prije 1900. godine, po svom karakteru podsjeća na vojne zapovijedi, ukorijenjeno je u zajednici te se od posljednjeg čitanja za koje je već rečeno da je održano između 1950.-1955. nastoji održati u Mikloušu iz razloga očuvanja i prenošenja na nove, mlade ljude kako bi se stekao osjećaj pripadnosti i jedinstvene tradicije ovog mjesta. Ono što se već uvelike uspjelo je činjenica da KUD Sloga od 1974. godine kontinuirano izvodi i prikazuje “Zapovijed” na autentičnoj lokaciji sa svim svojim članovima.