O društvu
Devedesetih godina 20. stoljeća tijekom Domovinskog rata udruga je djelovala u progonstvu. Svojim nastupima širili su optimizam i nadu u skori povratak u rodni kraj te dokazivali da su tradicija i kultura bili oduvijek važni za očuvanje naše samobitnosti u čemu nas ni ratna stradanja nisu mogla uništiti. Vrijedne ruke naših baka i mama, i velika želja i ljubav prema rodnom kraju obnovile su našu kulturnu baštinu koja je tijekom rata otuđena od strane agresora! Gorak je i tužan prognanički kruh!
Sjećanje na rodni zavičaj unosilo je četiri godine bol koju nije mogla izbrisati udobnost hotela, ljepota primorski prostora, niti šetnje uz plavetnilo mora.
Odjeci grmljavine neprijateljski topova zaogorčavali su svakodnevnicu. Sudjelovanje u KUU ”Milan Begović” pomoglo je zaboravljanju tuge. Kola, pjevanje, glumački nastupi ublažavali su nostalgiju…
“Hvala Tebi lipi grade Splite
Ali ja sam iz Vrlike dite”
Želja za rodnim krajem bila je veća od plavetnila mora i šetnji po rivi. Te iste želje su nam se ostvarile 5. kolovoza1995. godine kad je Vrlika oslobođena od agresora. Povratak u rodni kraj pobudio je u nama još veću želju i ljubav prema očuvanju naših običaja.
Kroz svoju povijest KUU ”Milan Begović” nastupio je na mnogobrojnim međunarodnim i regionalnim nastupima: Mađarska, Njemačka, Poljska, Češka, Austrija, Slovenija, BiH (inozemni nastupi), potom diljem Hrvatske – Đakovački vezovi, Vinkovačke jeseni, Smotre folklora u Zagrebu, Splitu, Metkoviću, Velikoj Gorici, Seoska olimpijada Brođanci, Brodsko kolo, doček Pape Ivana Pavla II, Splitsko ljeto, Organizacija Vrličkog ljeta i opere ”Ero s onoga svijeta”...
Izdvajamo nastup na 3. festivalu Ojkavice u Miljevcima 2013. godine na kojem su pjevači Udruge osvojili prvo mjesto, pa 2018. godine nastup na 29. Rassenga Internazionale del Folklore a Traviso (festival u Italiji) i 2019. godine LAUKSNOS International Intangible Cultural Heritage Festival u Litvi.