Koška, Osječko-baranjska županija

Konjogojska Udruga Koška

Konjogojska udruga Koška osnovana je 2010. godine s ciljem promicanja tradicije i uzgoja konja. Rješenjem o upisu Udruge 23. travnja 2010. godine dobili su ideju o oživljavanju običaja posvete konja na Đurđevo (upravo zbog 23. travnja na dan sv.Jurja).
graydots

Posveta konja u Koški običaj je blagoslova konja s ciljem zaštite od bolesti, osiguranja snage i plodnosti. U narodu je sv.Juraj/Đurađ osobito smatran zaštitnikom konja.

O društvu

U starosjedilačkom hrvatskom selu Koška obnovili su običaj blagoslova konja o blagdanu Jurjeva, u lokalnom govoru Đurđeva. Običaj posvete konja u Koški pod nazivom “Posvetio sam o Đurđevu konje” dobilo je svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra RH Rješenjem Ministarstva kulture RH od 11. prosinca 2017. godine.

Važno je napomenuti da je Konjogojska udruga Koška u 2018. godini dobila javno priznanje od Općine Koška za postignute rezultate na području kulture. Udruga broji 36 članova koji u svom vlasništvu imaju 17 grla konja.

Specifičnost

POSVETA KONJA – svake godine prve nedjelje nakon blagdana Sv. Jurja održava se običaj posvete konja u Koški pod nazivom “Posvetio sam o Đurđevu konje”. Običaj čini svečana sveta misa u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Koški, nakon koje slijedi procesija sa svećenicima i župljanima prema etno površini imanja Udruge.

Za vrijeme svete mise formira se povorka zaprega i konjanika koji nakon dolaska svećenika i vjernika dolaze na etno imanje. Posvetu konja čini priredba kulturnih dimenzija na kojoj sudjeluju muške i ženske pjevačke skupine, tamburaški orkestri i solo pjevači. U samom programu svećenik zaziva blagoslov na konje, te nakon toga uz zvukove himne Konjogojske udruge Koška pod nazivom “O Đurđevu njište konji vrani” koja ujedno govori o posveti konja, konjanici daju zavjetna tri kruga u smjeru kazaljke na satu s lijeva na desno oko kapele sv. Jurja za plodnu i zdravu godinu kako se je to obnašalo i u prošlosti ali oko župne crkve sv. Petra i Pavla u Koški.

LEGENDA

Još živući mještani kazivaju o posveti konja kada je svaki konjanik morao svoje grlo dovesti do prozora sakristije župne crkve sv. Petra i Pavla te je konj morao pogledati kip sv. Jurja koji se nalazi na bočnoj strani glavnog oltara sa svecima sv. Petra i Pavla. Vjerovalo se da je on tim pogledom primio blagoslov za zdravu i plodnu godinu samog njegovog zaštitnika sv. Jurja.

Slavonac je uvijek čuvao svoj ponos, svoju veselu ćud, te je tako protkao dušu bećarskim stihovima o tim ljepotama bijelcima, vrancima, žeravima, riđanima, doratima i prenosio ljubav u nasljeđe svojim sinovima i kćerima, te bi tako zapjevao u kolima…

“Ej da su mi dvi kobile dorke
Da kroz Košku provozam djevojke”
“Fala tebi moj Isuse mili
Što smo danas konje posvetili”

O Koški

Područje Općine Koška se nalazi u zapadnom dijelu Osječko-baranjske županije, na geoprometnom položaju koji karakterizira važan cestovni pravac (državna cesta D 2) koji od Varaždina, preko Virovitice, ide prema Osijeku.

Prvi tragovi naseljavanja na području Koške potječu još iz srednjeg enolita, o čemu svjedoče nalazi ognjišta i kamenog alata pronađeni na pašnjaku Lipanj kraj Koške. U vrijeme Rimskog carstva kroz područje današnje Općine Koška bila je izgrađena važna prometnica koja je povezivala Incero (Požegu) s Mursom (Osijek). Naselje Koška se prvi put spominje kao “terra Kos” na rijeci Breznici u dokumentu iz 1229. godine. Kao posjed “Koos” spominje se 1258. godine, a kao “possesio Kwos” spominje se 1291. i 1378. godine. Pisani izvori spominju i srednjovjekovni kaštel Koška: godine 1338. spominje se “castellanus de Kasuar”, godine 1389. i 1406. “castrum Kaswara”. U popisu slavonskih župa iz 1660. godine navodi se da je u selu “Kozka ili Coska” starinska crkva.

Najznačajnija građevina na području Općine Koška je župna crkva sv. Petra i Pavla u Koški, koja se nalazi se u sjeverozapadnom dijelu naselja, na maloj uzvisini unutar groblja. Crkva je jednobrodna građevina s nižim i užim pravokutnim svetištem, uz koje se sa južne strane nalazi sakristija.

Uz lađu, s južne strane i približno po sredini crkve nalazi se zvonik, kroz čije se prizemlje ulazi u crkvu s južne strane. Osim romaničkih i gotičkih elemenata, istraživanjima je utvrđena njena srednjovjekovna supstrukcija, te građevinski i stilski razvoj.

Autori: Marko Gracin i Slavica Mrkić Modrić

error: Sadržaj je zaštićen.