Nerezine, otok Lošinj
Folklorno Društvo Studenac
Folklor se očuvao sve do današnjih dana uz jedno kratko razdoblje prekida djelovanja, sredinom 80. godina prošlog stoljeća.
O društvu
Broj članova se uvijek kretao od 25 do 30, kao i danas, a vole naglasiti kako nema Nerezinca koji nije prošao kroz školu folklora FD “Studenac”, jer kako je to bilo nepisano pravilo, s udajom ili ženidbom više nije bilo primjereno osobi nastupati u folkloru.
Folklor je kroz svo ovo razdoblje nastupao širom tadašnje države. Redala su se i gostovanja u Španjolskoj, Njemačkoj i Italiji. Od posebnih gostovanja ističu Anconu u Italiji i svakako Vinkovačke jeseni.
Najdraža nagrada koju bi izdvojili bi svakako bila za najoriginalnije i najočuvanije narodne nošnje, dobivena na smotri folklora u Vodnjanu.
Specifičnost
Najpoznatija manifestacija u Nerezinama je Nerezinski maj ili muaj. Prva nedjelja u maju mjesecu, trdicionalni pozdrav proljeću.
Tada se izvlači tj. krade barka djevojke koja bi po nekoj pretpostavci trebala biti slijedeća za udaju. Tako bi se desilo da je neka barka bila i po više puta na trgu Studenac, zbog slabe procjene. Simbol maja je hrastovo drvo – dubac, ispod i oko kojega se sve kasnije događa, a koji se postavlja na centar trga.
Na glavnom trgu se kite stabla pokrive sa facuolima – maramama, a mladići cijelu noć dovlače vaze sa cvijeće iz svih dvorišta u Nerezinama. Manifestacija se danas predstavlja i kao prepoznatljivi turistički događaj, a kulminacija je točno u podne kad FD Studenac u punom sastavu izlazi na trg i uz pratnju mjeha izvodi tradicionalne nerezinske pjesme i plesove.
FD Studenac je ovaj dan prisvojio kao svoj dan, i kao službeni dan osnivanja Nerezinskog folklora.
O Nerezinama
Naselje Nerezine se smjestilo u podnožju jednog od najvišljih brda na našim otocima, Osoršćica. Broji tek oko 350 stalno nastanjenih stanovnika. Nastalo je kao pastirsko naselje i boravište sluga creskih veleposjednika, da bi se kasnije razvijalo uz jaku brodogradnju, odakle su iznjedreni i poznati pomorci i kapetani, a osniva se i brodogradilište drvenih brodova.
Po nekoj legendi, ime Nerezine je nastalo po vrsti svinja “nerezi” a koje su tadašnji seljaci uzgajali na predjelu današnjeg naselja.
Novinski tekst
Koliko će Žuklići, nono Anton i tata Robert morati nerezinskim dečkima platiti za otkup barke koja je jučer ujutro osvanula na Studencu, centralnom trgu ovog pitoresknog lošinjskog mjesta, upitali smo njihovu unuku i kćer Robertu radi koje je barka i doživjela »muajsko« preseljenje.
Muaj je višestoljetni nerezinski običaj kojim svake godine Nerezinci slave proljeće, mladost, rađanje novog života, ali i nadaleko poznatu svoju kalafatsku povijest. Slave tako da prve nedjelje u svibnju, nakon mise u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Studencu osvane barka one djevojke koja bi se po pretpostavci nerezinskih mladića trebala prva udati.
Osvane na trgu još štošta, zapravo sve ono što su nerezinski dečki noć prije uspjeli donijeti iz svih »djevojačkih dvorišta« Nerezina. Uz sve nabrojeno uzeto iz mora i »s privrata« mladi Nerezinci još dovuku hrast, tj. dubac, osnov od koje su kalafati izrađivali barke. Vraški posao, kazat će svatko tko vidi Studenac u to nedjeljno jutro.
U ono jučerašnje, od igle do kosilice. Istina barka nije bila drvena, ali Roberta će se, predviđaju nerezinski dečki, udati do idućeg Muaja. Da bi nono Anton vidio opet barku na uobičajenom vezu, morat će dobrano napojiti one koji su ju »parkirali« na trg. Napojit će ih i svi oni dio čijih dvorišta je završio na Studencu. No, radi tog troška nitko ne rogobori jer običaj je običaj i treba ga čuvati.
Nerezinjani svoj itekako čuvaju što se vidjelo iz svake pjesme koju su izveli članovi Folklornog društva Studenac, kao i iz svakog njihovog plesnog koraka.
– U prošlosti su na trg vješali marame, ovakve kakve imaju članovi Društva oko vrata, i iz godine u godinu bi se djevojke natjecale koja će ih skupiti više. Danas marame imamo samo mi iz »Studenca« pa na trgu, na Muaj, osvane sve i svašta pokupljeno iz dvorišta nerezinskih djevojaka. Jedne godine čak i pas skupa s kućicom. Druge automobil, a svake vaze s cvijećem, vrtni patuljci, cijela vrtna garnitura, kosilice, roba sa sušila i još štošta. Uglavnom, običaj ide dalje, a to nam je cilj, kaže Dario Kučić, svirač FD-a Studenac, odnosno onaj po čijoj svirci su jučer članovi Društva otplesali najprije tanac »Milo – drago«, a onda i »Račić«.
Sve to pred očima, fotoaparatima, kamerama i naravno – mobitelima stanovnika Nerezina, ali i brojnih »furešti« koji su čuli za ovaj neuobičajeni nerezinski običaj kojem su, osim obitelji Žuklić i njihove barke, nerezinskih »falina«, članova FD-a Studenac, brojnih gledatelja veliki obol dali i članovi Lovačkog društva Halmac koji su osigurali divljač za veliki kotao gulaša što su ga po nerezinskoj, dakako tajnoj recepturi spravili Ivan i Blaž, a ekipa uslast pojela. Roberta? Hoće li se oženiti do idućeg Muaja ili ne? Ma, koga briga, bilo je barki koje su i po tri do četiri godine osvanjivale na Studencu. (Slavica Mrkić Modrić, Novi list, 6. svibnja 2019.)
